Urednik portala Beta.ba u razgovoru za Deutsche Welle ističe da je teško predvidjeti perspektive prilika u BiH.
Oko 28.000 radnika radnika u Federaciji BiH (FBiH) i oko 2.000 radnika u Republici Srpskoj (RS) ostalo je bez posla od polovine marta 2020. godine, kada je u BiH intenzivirano provođenje vanrednih mjera za sprečavanje širenja zaraze korona virusom. Najugroženija je uslužna djelatnost. Posebno su stradali ugostiteljstvo, trgovina, ali i prerađivačka djelatnost. Na udaru su se uglavnom našli radnici malih i srednjih preduzeća.
Odgovarajući na pitanje otkuda tolika razlika u broju otpuštenih u entitetima, predsjednica Saveza sindikata RS-a Ranka Mišić kaže da je „RS brzo reagirala“. „Vlada RS je veoma brzo djelovala, a prihvaćeni su mnogi sindikalni prijedlozi za ublažavanje ove nesreće. Vlada RS-a uplaćuje poreze i doprinose radnicima onih preduzeća koja su uredbom Vlade prestala da rade u vrijeme pandemije, dakle od polovine marta, a poslodavci su dužni isplatiti minimalnu platu. Neki će isplatiti i više od toga. Za mjesec april, Vlada će isplatiti i poreze i doprinose te plate za radnike preduzeća koja su prestala raditi na osnovu vladine uredbe, a jedan dio sredstava bit će uplaćen i za preduzeća koja su radila sa smanjenim obimom proizvodnje. Na taj način će biti zbrinuto oko 70.000 radnika. Naravno, najniža plata od 520 maraka nije dovoljna za život, ali omogućava očuvanje radnog mjesta, što uz uplaćene doprinose i poreze osigurava kakvu-takvu novčanu naknadu sa nadom da ćemo krizu prebroditi do polovine maja“, kaže Ranka Mišić.
Savez sindikata RS-a je insistirao da poslodavci ispoštuju Zakon o radu, odnosno da se radnicima koji su ostali bez posla osigura otpremnina kako bi imali novčanu naknadu u određenom vremenskom periodu. „Bilo je i zloupotreba, tako da imamo ‘sporazumne’ raskide ugovora o radu gdje su poslodavci vršili pritisak na radnike da potpišu ‘bjanko’ papire o raskidu radnog odnosa, čime su ti radnici izgubili sva prava, pa čak i ona koja bi im garantovao Zavod za zapošljavanje. Upravo u tom segmentu pokušavamo zaštititi radnike na sve načine“, kaže predsjednica Saveza sindikata RS-a.
„Mislim da je brzina donošenja konkretnih mjera ubjedila poslodavce u RS-u da ne otpuštaju radnike i žao mi je što u FBiH nisu na vrijeme poduzete slične mjere“, kaže Ranka Mišić. Vlasti u RS-u odlučile su i da jednokratnom podrškom od 1.000 maraka medicinarima, policiji, pripadnicima Civilne zaštite, komunalnim policajcima i inspektorima dodatno stimulušu „borce u prvim redovima“ protiv korona virusa. U FBiH prilike su nešto drugačije.
„Prema mojim saznanjima, u FBiH je bez posla ostalo oko 28.000 radnika. Zbog pandemije korona virusa, zatvorene su mnoge zanatske radnje, mala i srednja preduzeća. Među radnicima koji su ostali bez posla veliki je broj onih koji su imali ugovor na određeno vrijeme i kojima poslodavci u vrijeme pandemije nisu produžili ugovore o radu. Mi sada pokušavamo ustanoviti na koji način možemo zaustaviti ovaj trend otpuštanja radnika“, kaže predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH Mevludin Bektić.
„Uistinu, Vlada FBiH je u ovom slučaju bila sporija u odnosu na Vladu RS-a sa nekim konkretnim mjerama, ali evo, u četvrtak (16. 4.) je usvojen rebalans federalnog budžeta kako bi se stvorili uslovi za aktiviranje stabilizacijskog fonda za očuvanje radnih mjesta, kako bi se i u FBiH djelovalo uplatama doprinosa i minimalnih plata. To, međutim, mora proći i proceduru u Parlamentu FBiH. Nažalost, najniža garantovana plata u FBiH je 406 maraka“, kaže Bektić.
U BiH još nema relevatnih procjena o tome kada bi kriza mogla biti okončana. „To je kompleksno pitanje i još se ne zna kada će krizni štabovi u BiH ublažiti mjere i kojim će se intenzitetom privreda ponovo staviti u funkciju. Zanatske radnje su zatvorene, mnogi tržni centri također ne rade, još ima radnika čije je sudbina neizvjesna, neki su na čekanju, neki pred otkazima. Sindikati će u utorak (21. 4.) imati sastanak sa predstavnicima vlasti u okviru Ekonomskog vijeća za FBiH“, kaže Bektić.
No, umjesto rješavanja problema radnika, posebno onih koji su ostali bez posla, pomenuta sjednica Ekonomsko-socijalnog vijeća FBiH mogla bi biti iskorištena za pritisak na sindikate kako bi se, na inicijativu poslodavaca, usvojile za radnike nepovoljne izmjene Zakona o radu, kaže Bektić za Deutsche Welle.
„Vlasti u vrijeme pandemije korona virusa žele promijeniti Zakon o radu i udovoljiti poslodavcima kako bi se uveo institut čekanja, kako bi poslodavci jednostrano mogli upućivati radnike na godišnji odmor ili donositi odluke o skraćivanju radnog vremena. To bi praktično značilo uvođenje robovlasničkog odnosa“, kaže Bektić.
Urednik Finansijskog portala Beta.ba Eldar Dizdarević ističe da je sada teško predvidjeti perspektive poslovnih prilika u BiH. „Vidimo da se brojne zemlje u Evropi polako otvaraju, čak i Italija, dok se kod nas mjere još više zaoštravaju. Pojedinci čak zagovaraju potpuni karantin narednih dvadeset do trideset dana. Ipak, bez obzira na to, može se sa velikom dozom sigurnosti reći da ćemo imati brojne posljedice. Naprimjer, velike firme će se lakše i brže oporaviti. Ali male kompanije i obrti neće. Uzmimo, naprimjer, da se danas ukinu sve mjere zaštite od korona virusa. Neki će ljudi, naravno, odmah otići u kafane i restorane, ali većina neće. Strah od bolesti će biti i dalje prisutan, a to će se odraziti na ugostitelje, turističke radnike, taksiste i tako dalje. A veliki broj ljudi kod nas radi upravo na tim poslovima“, kaže Dizdarević za Deutsche Welle.
Na negativne posljedice otpuštanja radnika upozoravaju i sociolozi. „Za sada se može reći da se još ‘ništa strašno’ nije dogodilo s obzirom na činjenicu da je ovdje i bez pandemije broj nezaposlenih ogroman, prema nekim istraživanjima oko 50 posto, tako da će broj od 30 hiljada otpuštenih na nivou BiH malo koga zabrinuti“, kaže sociolog Esad Bajtal. „Ovdašnje etno-vlasti, iskustveno govoreći, i sa stanovišta dubine bh. krize, uopšte ne brinu o narodnim, društvenim interesima nego isključivo o sebi. Na sceni su interesne krimi etno-grupe koje se svjetskoj i domaćoj javnosti lažno predstavljaju kao političke stranke i partije. Prema tome, korona virus može biti samo dobro opavdanje za nešto što bi ovakvom voluntarističkom vladavinom ionako bilo proizvedeno. Dakle tu je problem, što se ovdje ništa ne čini da se nezaposlenost, bijeda, lažna demokratija ne događaju, a kada se dogode pa još imaju formalno pokriće kakvo je korona, onda to vlastima sasvim dobro dođe“, kaže Bajtal.
Negativne posljedice su neminovne. Ima naznaka da se već osjeća talas nasilja u porodici, jer je „najjednostavnije, najjeftinije i najhrabrije“ skrenuti agresiju, preusmjeriti je na one koji su nedužni, a uz to i nemoćni. A to su najčešće članovi porodice koji vam ili ne mogu ili ne žele uzvratiti, kaže Bajtal. „Kada nas društvo izbaci iz životne i psihološke ravnoteže, pri čemu prosječna svijest nije spremna da stvari racionalno postavi i imenuje pravog krivca porazne egzistencijalne pozicije, onda se agresija preusmjerava na nedužne članove porodice ili na najbližu okolinu. Moguće je očekivati i porast kriminala. Jer, glad i nevolja imaju svoje granice. Niko nije spreman dobrovoljno umrijeti od gladi i poniženja, i tada progovara refleks opstanka, tojeste samoodržanja. A to ne pita za cijenu ni za to šta je dozvoljeno a šta nije. Kriminal je logički i realno sasvim moguć, jer nema prilike za bilo koju vrstu javnog otpora i izražavanja građanskog nezadovoljstva koji je, uz sve ostalo, sada onemogućen i vanrednim propisima zabrane kretanja u ime epidemije“, zaključuje Esad Bajtal.
Stručnjaci ističu kako će se pandemija korona virusa odraziti na sve budžete u BiH, kako na entitetske i kantonalne, tako i na nivou države. U izvještaju COVID-19, ekonomske posljedice za BiH, mjere i rješenja kojeg su ekonomisti Admir Čavalić, Faruk Hadžić i Damir Bećirović uradili za Fondaciju Friedrich Naumann Sarajevo (fondacija je osnovana od strane njemačke liberalne stranke FDP – op. ur.), navodi se da će za saniranje negativnih posljedica samo u 2020. godini biti potrebno 2 milijarde maraka. U izvještaju se, između ostalog, navodi da kompanije u BiH još od januara 2020. osjećaju posljedice pandemije zbog pada uvoza iz Kine. One su dodatno naglašene krizom u Italiji i drugim evropskim zemljama jer je, kako se navodi, upravo Italija, pored Njemačke, najznačajniji vanjskotrgovinski partner BiH. Ovaj tekst možete pogledati i na internet stranici Deutsche Welle na slijedećem linku.
