Umjetnička galerija BiH/23.05. – 10-20h
Naziv izložbe inspirisan je Shepardovim tonom, zvučnom iluzijom tona koji se ili uzdiže ili spušta po visini i zbog svoje jedinstvene konstrukcije nikada ne dostiže krešendo, što rezultira zauvijek zaglavljenim u uzlaznom ili silaznom smjeru. Zvučna instalacija sastoji se od hora koji pokušava otpjevati sevdah – vokalni i muzički izraz kulture i identiteta sa kojim se svi Bosanci i Hercegovci rađaju i odrastaju – koji kao da je zauvijek zaglavio i ne može preći preko prvog sloga. Deset radova na zidu predstavljaju fizičke manifestacije zvučne instalacije. Sastoje se od dvanaest istih fragmentiranih skulptura različito kombiniranih u svakom radu. Skulpture izgledaju kao da lebde unaokolo, neizbježno nesposobne da dosegnu puni narativ što ih čini podložnim ličnim interpretacijama ili istinama.
“The Sevdah Tone je rezultat neuspjelog pokušaja da posjetim Sarajevo krajem ljeta 2020. godine s namjerom da steknem dovoljno saznanja o ratovima u bivšoj Jugoslaviji u prvoj polovini 90-ih godina te da razumijem kakve uticaje i posljedice rat ostavlja na identitet – na individulanom, kao i na društvenom nivou. Krajnji cilj je bio kreiranje umjetničkog projekta o tome. Bio sam znatiželjan da shvatim da li, zašto i kako, poput protagonista filmova i knjiga, trebamo konflikt da bi krenuli naprijed. Ono što je uskoro postalo jasno, a bilo je suprotno mojim ubijeđenjima, je to da rat nije završio, nego je samo promijenio svoju pojavnost. Rat je jednostavno zamijenjen kombinacijom potisnute prošlosti i grupne i individualne rasprave o ratnoj historiografiji. Putevi stvaranja postratnih identiteta bili su ugroženi istinama i lažima, neprimjetno isprepletenih sa ignorancijom, samozavaravanjem i neiskrenošću.
Primjetio sam da je posljedica mog pristupa promašaj jer sam forsirao svoja ranije formirana uvjerenja u realnost sa kojom sam se suočio. Da bi stvorio i održao svoj identitet umjetnika, ugrozio sam svoj vlastiti put istine i laži, neprimjetno isprepletenih sa mojom vlastitom ignorancijom, samozavaravanjem i neiskrenošću. Pojavilo se novo pitanje iz kojeg je nastao novi projekat: ako je naš identitet izgrađen na setu vjerovanja, a ta vjerovanja su izgrađena na onome što mislimo da su realne činjenice, a zapravo su proizvod neizbježnih svjesnih i nesvjesnih distorzija realnosti, kako se onda krećemo prema naprijed kao protagnosti vlastitih narativa, ako shvatimo da nikada nećemo dostići apsolutnu istinu i da ćemo na kraju biti prisiljeni živjeti sa identitetima izgrađenim na našoj izmišljenoj realnosti.” Mateas Pares.
Mateas Pares je studirao grafički dizajn i umjetnost komercijalnih usluga na Beckman školi dizajna i na Bergh školi komunikologije, a potom otišao u inostranstvo. Živio je i radio u Londonu, Amsterdamu, Parizu, Hong Kongu i Štokholmi. Za svoj rad je osvajao brojne nagrade i priznanja, uključujući iI Grand Prix u Kanu. Od 2012. Mateas Pares je u potpunosti posvećen svojoj umjetnosti. U Štokholmu vodi i izložbeni projekt StudyForArtPlatform. Pored izložbe “Sevdah tone” u pripremi je duo izložba tokom Bijenala u Veneciji i samostalna izložba u Štokholmu.
