Sarah je oduvijek sanjala o radu u modnoj industriji. S 21 godinom odlučila je slijediti svoj san, preseliti se u London i pronaći karijeru koju voli. “Kao i mnogim mladim ljudima, moja je strast bila moda”, kaže ona. “Ali stvarnost nije bila baš tako glamurozna.” Nakon što je manje od godinu dana radila u modnoj maloprodaji, Sarah je dobila mjesto asistenta za e-trgovinu u glavnom uredu globalne luksuzne marke. U oba posla bila je okružena istomišljenicima dvadesetogodišnjakinjama koje su sve željele uspjeti u modnom svijetu. “To je kao i svaka kreativna industrija: mladi ljudi uvijek vide da je u njoj super raditi”, kaže ona. “A povlastice su sjajne, čak i na rasprodajama: stalno bismo dobivali artikle na velikim popustima.” Međutim, Sarah dodaje da je uvijek bila velika fluktuacija u uredu – osobito među osobljem na ‘nižim’ razinama. “Mladi zaposlenici stalno bi davali otkaz: 18-godišnja pripravnica izdržala je samo tjedan dana nakon što je shvatila da je njezin posao zapravo neplaćeni fizički rad i dugi sati pakiranja odjeće vraćene sa snimanja. Stažisti koji su radili mjesecima na kraju bi odustali zbog izgaranja na poslu. Postojao je samo stalni odljev mladih radnika i nikad se ništa nije poduzelo po tom pitanju.“
Dok je Sarah izdržala na svom poslu dvije godine, uzbuđenje rada u modi ubrzo je ustupilo mjesto frustraciji i dosadi: “Administrativni zadaci s dugim radnim vremenom i lošom plaćom”. Bez da joj je menadžment ponudio jasnu putanju karijere ili osjećaj napretka, kaže da ju je posao na kraju prizemljio – dala je otkaz . “I uprava i zaposlenici znali su da je to konkurentno radno mjesto – da će vaš posao uvijek biti visoko tražen. Ako odeš, zamijenit će te drugi mladi radnik koji je uzbuđen što je tamo” .
Stručnjaci kažu da postoje mnogi poslodavci koji posebno zapošljavaju nove diplomante koji žele ostvariti svoje strasti – često u natjecateljskim, čak i ‘glamuroznim’ karijerama. U nekim slučajevima to može biti sjajno za te radnike koji traže put u industriju svojih snova. Međutim, ponekad se mladi zaposlenici mogu snaći na slabo plaćenim, zahtjevnim poslovima, jer poslodavci znaju da će slobodna radna mjesta uvijek biti poželjna. Ove situacije mogu ostaviti radnike na početku karijere u nadi da će se etablirati, čineći ih ranjivima na izgaranje ili razočaranje na samom početku karijere. Često postoje jasni putovi za napredovanje i ciljevi koje treba postići; ponekad tvrtke čak nude programe mentorstva i razvoja kako bi zaposlenike na početnoj razini vodili prema ljestvici. Čak i ako uspon može biti težak, mnogi poslodavci žele ulagati u radnike kako bi ostali u organizaciji.
Ipak, stručnjaci kažu da postoje druge tvrtke koje imaju drugačiji pristup – uspostavljaju infrastrukturu u kojoj zapošljavaju mlade zaposlenike koji imaju malo mogućnosti za uzlaznu putanju, a zatim ih opterećuju zahtjevnim zadacima. U takvim situacijama poslodavci često očekuju da će ti mladi radnici kad-tad napustiti organizaciju – bilo zato što su u slijepoj ulici ili su ‘izgorjeli’ na poziciji. Tada ih uglavnom zamjenjuju drugi mladi radnici, kojima je predodređena ista sudbina. Nije svaki mladi radnik bez eksplicitnog puta rasta u tvrtki koja namjerno razvija talente na početnoj razini, kaže Helen Hughes, izvanredna profesorica na Poslovnoj školi Sveučilišta Leeds, UK. Ona ukazuje na odnose s javnošću, na primjer, gdje se početne, slabije plaćene uloge “uklapaju u putanju karijere osobe: očekuje se da u ranim fazama morate preuzeti mlađe uloge prije nego što možete napredovati”.
Ipak, neki odlučuju uspostaviti ono što Hughes naziva “kratkovidnim modelom”. Mnogo je razloga zašto tvrtke odlučuju tek tako pustiti mlade radnike, umjesto da ulažu u njih. Prvo, tu su financijske implikacije. Novopečeni studenti počinju na dnu ljestvice s početnim plaćama i nemaju ista očekivanja u vezi s plaćama kao iskusni zaposlenici. “Poslodavci često zapošljavaju diplomante jer ih mogu manje platiti”, kaže Dominik Raškaj, PR i marketing menadžer na portalu za oglase za posao Posao.hr, sa sjedištem u Hrvatskoj. “To je zapravo izvor jeftine, podcijenjene radne snage.” Osim toga, početnici mogu biti popustljiviji i spremniji prihvatiti određene radne uvjete. “Što je zaposlenik manje iskusan, to je otvorenijeg uma i općenito prihvaća radno okruženje”, kaže Hughes.
Međutim, to može učiniti mlade radnike koji žele osvariti karijeru podložnima krivo prodanim poslovima ili toksičnim radnim okruženjima. “Diplomanti se mogu naći ranjivi na iskorištavanje ako nisu stekli iskustvo da znaju što je u redu, a što nije”, kaže Hughes. “Maturanti mogu imati osjećaj da je stvarno natjecateljski, tako da očajnički žele prihvatiti izazovnu ulogu koja možda nema najbolje uvjete”. U tim situacijama, kratkoročni rizik je izgaranje. Radnici se mogu naći opterećeni dugim radnim vremenom, ogromnim radnim opterećenjem ili sitnim zadacima, te, zbog nedostatka radnog staža, ne mogu se zalagati za sebe. Radnike u najboljem slučaju može ostaviti frustriranima, ili u slučajevima poput Sarinog, pod velikim stresom.
Mnogi se, međutim, osjećaju kao da nemaju drugog izbora nego ustrajati, osobito ako se pokušavaju probiti u određene industrije s visokim preprekama za ulazak. Za mlade radnike koji se očajnički žele uspostaviti u konkurentnoj karijeri, suočeni s dugim radnim vremenom i lošim radnim uvjetima, učinci mogu biti podmukli. “Neki bi mogli odlučiti ostati i pregorjeti jer su na početku karijere”, kaže Hughes. “Ali bez prošlih iskustava za usporedbu, postoji rizik da oni prihvate to što radno mjesto podrazumijeva, a loši uvjeti se normaliziraju”.
To može imati dugoročnije posredne učinke za te mlade radnike, pogoršavajući njihova očekivanja o tome što uopće znači biti radna snaga. “Vidite da se radnici počinju povlačiti, suzdržavati i tiho odustati”, kaže Jim Harter, glavni znanstvenik za ljudske resurse u američkoj analitičkoj tvrtki Gallup. “To može iskriviti nečiji pogled na to što karijera znači i njihov odnos s poslom”. “Diplomanti mogu biti toliko zabrinuti oko dobivanja posla da misle da će bilo koji posao biti dovoljan”, dodaje Hughes. Ali dugotrajno, teško radno vrijeme uz lošu plaću kojemu se ne nazire kraj stvara dugoročne posljedice. “Prilagodiš se normama oko sebe – lošim normama – odmah na početku svoje karijere”. Dobra vijest je da trenutno tržište rada koje je povoljno za zaposlenike može mladim radnicima dati opcije ako shvate da su u izrabljivačkoj poziciji bez mogućnosti napredovanja.
“Sada se postavlja i više pitanja o diplomskim poslovima”, kaže Hughes. “I sve je više pozivanja na loše radne prakse na društvenim mrežama, što znači da postoji veći pritisak na organizacije koje ne brinu o svojim mladim zaposlenicima da se promijene”. Sarah je, sa svoje strane, shvatila da ju je posao gurnuo do točke sloma i otišla. Ali umjesto da se kreće unutar industrije, krenula je drugim putem. Sada radi za kreativnu agenciju izvan mode. Kaže da je puno sretnija u svojoj novoj ulozi koja nudi jasno napredovanje, izazovan posao i raznolike dnevne zadatke. “Moda je možda zvučala kao impresivno mjesto za rad”, kaže ona, “ali shvatila sam da je važnije imati posao koji me ispunjava nego cool ime u životopisu”.
Izvor: BBC
