Naslovnica Intervju Poslovni razgovori sa dr. sc. Erolom Mujanovićem

Poslovni razgovori sa dr. sc. Erolom Mujanovićem

Vrlo često tražimo proizvode, ljude, uređaje koji su 3 u 1, 5 u 1 ili više. Danas smo razgovarali sa Erolom Mujanovićem koji će nam sam reći koliko se različitih uloga krije iza njegovog imena. Ono što mi kao portal znamo je da se radi o uspješnom poslovnom čovjeku, doktoru ekonomskih nauka, ocu, suprugu, suosnivaču NGO Sarajevo Marathon i jednom od prvih IRONMAN-a u Bosni i Hercegovini.

Dobardan.ba: Erole, molim te reci nam kada bi trebao sebe opisati u 3 riječi, koje bi to 3 riječi bile?

Erol: red, fokusiran rad i disciplina.

Dobardan.ba: Koja od navedenih uloga/titula ti je najdraža?

Erol: Na svaku sam ponosan. Svaka me je učinila boljom osobom i boljim stručnjakom u svemu što radim. Mislim da sam na ulogu oca najviše ponosan jer nosi najveću  odgovornost i ne postoji “plan treninga” ili “plan obuka” koji je dovoljno da pratite da biste u toj ulozi. bili uspješni.

Dobardan.ba: Kažu da svi uspješni ljudi svoj dan počinju u 5 sati? Da li je to istina? Kada počinje Erolov radni dan i kako?

Erol: Naći ćemo puno uspješnih ljudi i koji ne ustaju u 05h, ali je činjenica da su veće šanse da vam se vrijeme “izvuče” ako ustajete kasnije i odgađate najvažnije aktivnosti za poslijepodne ili navečer.

Moj aktivni dan počinje obično između 5:00 i 5:30 i tako je oduvijek. Na moju sreću nisam morao čekati na knjigu Robina Sharme o ustajanju u 05h  nego sam oduvijek jutarnji tip i najviše volim iskoristiti jutarnju bistrinu uma i maksimalan nivo energije za najvažnije aktivnosti. To je dakle odgovor na kada počinje dan.

Ako govorimo o tome kako počinje, svodi se na tri stvari. Prvo i odmah ide zagrijavanje i trening, trčanja ili vježbi snage, što traje recimo u prosjeku 45 minuta. Dovoljno da se um i tijelo razbude i budu u super formi a opet da se ne potroši sva energija za taj dan.  Nakon toga kratko i brzo prođem kroz ciljeve i željene aktivnosti za taj dan, da još jedno posložim sve što želim ili trebam obaviti.  Uz super  osjećaj nakon urađenog treninga dođe i osjećaj zahvalnosti i zadovoljstva koji me drži ostatak dana. I zahvalnost je treći dio jutarnje prakse gdje takođe u nekoliko minuta razmišljam o svemu u životu što mi je super, a što previše često možda  uzimam zdravo za gotovo, od sjajnog zdravlja preko  ljubavi bližnjih pa nadalje, tako da i ta praksa odlično djeluje na mene.

Dobardan.ba: Mnogi ljudi koji imaju i više godina životnog i poslovnog iskustva ne mogu se pohvaliti tako impresivnim CV-em, možeš li podijeliti sa nama šta te pokreće?

Erol: Hvala na tako lijepim riječima. Ne gledam previše oko sebe a i imam često tendenciju da se fokusiram na ono što mi je još ostalo neurađeno ili nedovršeno u životu, pa onda ne mogu uvijek objektivno da sagledam sve što sam uradio do sada.

Pokreće me prije svega želja za novim iskustvima  i sticanjem novih znanja. U smislu znanja i vještina trudim da se da ostanem konkurentan i da idem u korak sa vremenom u stvarima koje volim da radim. Pokreće me također i impact odnosno pozitivan doprinos sredini aktivnosti koje radim i to je također vrlo važan faktor motivacije u mom slučaju, jer moram vidjeti smisao svega što radim, a to nije ponekada lako.

Odavno sam uvidio da u odsustvu bilo kakvog talenta za bilo šta u životu mogu samo da se oslonim na posvećenost i redovnost onoga sto radim, odnosno konzistentnost, to se na kraju ispostavilo kao najveći ključ uspjeha u mom slučaju. Neka vrsta prirodne super discipline u više-manje svemu čega se dohvatim mi je najviše pomogla u životu.

U tom kontekstu,  svima koje ta tema zanima preporučio bih knjigu « Grit » koja govori, na osnovu činjenica,  o tih famoznih 10 000 sati posvećene i fokusirane prakse koje treba uložiti da biste postali virtuoz na svjetskom nivou u određenoj oblasti.

Dobardan.ba: Sarajevo Marathon i najpozitivnija priča u gradu, izašlo je već više od 10 generacija  ako se ne varam, kako je sve to počelo? Koliko je do sada bilo polaznika škole trčanja? Možeš li nam reći nešto više o tome?

Erol: Pokretanje bilo čega novog u podnebljima kakva su naša, gdje se većina stvari prima sa predrasudama i skeptičnošću, i gdje obično više raduje tuđi neuspjeh nego uspjeh,  je izuzetno izazovan proces za koji je trebalo puno energije, vizije, hrabrosti i posvećenosti.

Ideja je krenula od činjenice i konstatacije da početkom 2000-ih, kada sam se vratio iz Francuske u BiH, nije postojao nijedan svjetski poznati trkački događaj u BiH, polumaraton ili marathon, koji bi stavio naš grad i zemlju na kartu svijeta u tom kontekstu.

Također, i ono sto mi je bilo još važnije, jeste činjenica da gotovo niko nije trčao u našem društvu, trčanje je bio (relativno donedavno) hobi kojem su se smijali, a bilo mi je stalo da se i građanima ponudi motivacija i alternativa da bolje i zdravije žive. Ja sam strastveni trkač vec od 1996-te godine i vidjevši na vlastitom primjeru Koliko je to dobro i zdravi i pozitivno za sve segmente života, želio sam da to prenesem i proširim na naše društvo.

Za svaki hrabar pokušaj treba i doza sreće pa sam tako sreo fantastične ljude, saradnike i partnere koji su u ogromnoj mjeri i napravili od udruženja marathon ono sto ono danas predstavlja u Sarajevu, u BiH i u regionu a to je već poznati “change maker”. Prvo smo počeli sa trkačkim događajima, pa smo pomogli da se prošire na sve veće gradove u BiH. Potom smo prešli na Školu trčanja Klix koja je vrlo brzo dobila od polaznika epitet najpozitivnije priče u gradu.  Živimo ono što propagiramo i ljudi su vrlo brzo prepoznali autentičnost, posvećenost i strast u onome što smo radili te su sa zadovoljstvom pratili i pridružili se. Samo Škola trČanja Klix je u proteklih 10 godina imala preko 1000 polaznika.

Dobardan.ba: Da li sa nama možeš podijeliti svoje ciljeve za narednih 5 godina? Gdje se vidiš privatno, a gdje poslovno?

Erol: Ono što mogu reći sa sigurnošću je da imam precizno definisane sfere ličnog odnosno profesionalnog razvoja, a u smislu neke precizne vizije gdje ću biti i  šta ću raditi to ne bih znao. Ako me je život nešto naučio to je da se u pet godina puno toga može promijeniti, pogotovo danas, od tipa i vrste posla kojom se čovjek bavi pa do zemlje u kojoj živi. Tako da ja se samo trudim da svaki dan budem bolji u nečemu nego dan prije, a sve drugo se nekako samo posloži i dođe kao posljedica takvog pristupa u mom slučaju.

Za početak, realno govoreći imam apsolutno fantastičnog poslodavca i jako lijep posao u USAID-u. Puno pažnje se posvećuje učenju i razvoju na poslu, odlični resursi su stavljeni na raspolaganje uposlenicima a za ostvarenje poslovnih ciljeva. Tako da budem iskren trenutno nemam ništa što mi smeta i što bi me natjeralo da gledam ili tražim neki drugi posao ili poslodavca u BiH.

U karijernom smislu, uz trenutni posao, u narednom periodu ću raditi i na razvoju akademske karijere sto prolazi kroz objavu naučnih djela, držanje nastave na Univerzitetima i slično. Time se također već jako dugo bavim, ali sada ću se posebno fokusirati na rad i rast do titule profesora.

Dobardan.ba: Jedan od glavnih ciljeva našeg portala je širenje pozitivnih priča prvenstveno iz Bosne i Hercegovine i iz regije, znamo da je USAID i NGO Sarajevo Marathon pun pozitivnih priča, koju pozitivnu priču bi podijelio sa nama iz 2021 godine?

Erol: 2021 godina je bila godina u kojoj je za većinu planete, pa tako i za našu zemlje cilj bio preživjeti i sačuvati zdravlje. Tako da manje je bilo nekih uobičajenih aktivnosti i priča a više se nekako sve bilo svelo na ono osnovno u životu i na življenje dan za danom. Tako da ponovo su se vratili solidarnost među ljudima i veći kapacitet za uzajamnu pomoć i pružanje podrške. To je ono vrlo pozitivno što bih izdvojio u prošloj godini iako je produkt nužne i alarmantne zdravstvene situacije u kojoj smo svi bili. 

Svjetla tačka zbog koje uvijek skidam kapu onima koji vode Kompanije i zapošljavaju jeste veliki broj kompanija koje su uspjele preživjeti ne samo zadnju godinu, nego zadnje dvije godine  u kontekstu koji je bio težak i izazovan i bez korone. Preduzetnici su zaista ljudi kojima treba dići spomenik, posebno u ovakvom okruženju i sa ovako nekvalitetnim, a skupim javnim sektorom koji uglavnom samo košta a gotovo ništa ne donosi. Tako da u tom kontekstu bilo je kompanija i sektora (IT industrija) koji su ne samo preživjeli nego i nastavili sa sjajnim rastom i razvojem.

Dobardan.ba: Znamo da jako puno mladih ljudi je otišlo iz BiH, da dosta mladih planira otići. Šta bi bila tvoja poruka za ostanak u Bosni i Hercegovini za mlade koji završavaju svoje školovanje i dvoume se ići ili ostati?

Erol: Ja bih svakako, na osnovu ličnog iskustva, preporučio svima koji žele otići da to i urade. Život u inostranstvu je neopisiv katalizator ličnog i profesionalnog razvoja i svakako je konkurentnija sredina u kojoj se  puno brže uspije ili propadne. Odlaskom će mladi puno brže sazriti, naučiti vise, i iskusiti pravi život u konkurentnom okruženju bez podrške porodice i prijatelja kakvu imaju ovdje. Sa druge strane veliki broj njih će se kasnije vratiti, vjerovatno i investirati u BIH, tako da su sve to odlične opcije. U svakom slučaju ne bih sputavao nikoga ko razmatra odlazak jer je to vrijedno i nezamjenjivo životno iskustvo.