Autor: Dr Jasmin Alić, Klinika za urologiju KCUS
Mjesec novembar se tradicionalno u svijetu, a u posljednje vrijeme i kod nas, nizom sportsko-zabavnih, edukativnih i humanitarnih akcija, obilježava kao mjesec podizanja svjesnosti borbe protiv karcinoma prostate i testisa, te suicidalne depresije kod muškaraca.
Uputno je, stoga, i na ovaj način dati doprinos globalnom pokretu čiji je cilj informiranje javnosti o prevenciji, dijagnostici i liječenju karcinoma prostate. Usprkos učestalosti, istraživanja ukazuju na zabrinjavajuće nizak nivo informiranosti kada je ovaj zloćudni tumor u pitanju.
Ove smo godine novembar dočekali u specifičnim prilikama pandemije, koja je zauvijek promijenila naše navike i životni stil. Čini se da nikad nije bilo potrebnije naglasiti važnost brige o vlastitom zdravlju, tim više, jer je jedan značajan dio zdravstvene njege, koji se odnosi na prevenciju i preventivne preglede, većini nas postao nedostupan.
Koja je učestalost obolijevanja od karcinoma prostate?
Procijenjeno je da se u svijetu otkrije 1,2 miliona novih slučajeva na godišnjem nivou ili 7,1% od ukupnog broja novootkrivenih malignoma.
Poslije karcinoma pluća i kolorektalnog karcinoma, treći je vodeći uzrok smrtnosti kod muškaraca. Zabrinjava i relativno visoka stopa smrtnosti od 3% na globalnom nivou.
Broj oboljelih u Bosni i Hercegovini, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, nešto je niži od svjetskog prosjeka. U 2018. godini taj broj je iznosio 936 ili 6,5% od ukupnog broja novootkrivenih malignoma.
Ko je pod rizikom?
Procjenjuje se da će karcinom prostate biti otkriven kod jednog od osam muškaraca tokom njihovog životnog vijeka. Iako ne znamo šta je tačno izaziva, sa sigurnošću možemo istaknuti faktore rizika za razvoj ove zloćudne bolesti. Nažalost, na najznačajnije među njima ne možemo utjecati, a to su starost, porodično naslijeđe i rasa.
Karcinom prostate je bolest muškaraca starijih od 50 godina, a rizik od obolijevanja raste sa starošću. U praksi, on se najčešće otkriva kod pacijenata starosti između 65 i 70 godina. Poznato je da ljudi crne rase i nekih etničkih skupina češće obolijevaju od ove bolesti.
Da li je karcinom prostate nasljedan?
Istraživanja pokazuju da je rizik obolijevanja 2,5 puta veći ukoliko je bliži srodnik, otac ili brat, bolovao od raka prostate. Taj rizik je još i veći ukoliko su oni u trenutku otkrivanja bolesti bili mlađi od 60 godina ili u slučaju više oboljelih srodnika. Srećom, ovakav „nasljedni oblik“ se javlja tek u 10% slučajeva.
Također, veći rizik obolijevanja imaju muškarci čiji su ženski srodnici bolovali od karcinoma dojke. Neophodno je, međutim, naglasiti da se ne nasljeđuje karcinom, nego sklonost obolijevanju od njega. Stoga je važno na vrijeme preduzeti preventivne korake.
Kada treba posjetiti ljekara?
Pregledi se preporučuju za sve muškarce starije od 50 godina. Ukoliko postoji podatak o obolijevanju bliskog srodnika, onda je to potrebno napraviti i ranije, već sa 45 godina. Pregled se sastoji od analize urina, određivanja prostata specifičnog antigena (PSA) iz krvi i digitorektalnog pregleda prostate. Urolog može naložiti i dodatne dijagnostičke procedure, a konačna potvrda dijagnoze se postavlja nakon biopsije prostate.
Koji su simptomi bolesti?
Pacijenti mogu biti dugo vremena bez simptoma, zbog čega bolest često ostaje neprepoznata. Nekada se prilikom rutinskog pregleda detektuje povišena vrijednost PSA, a pregledom prostate se može napipati tvrdi čvorić. Napredovanjem bolesti, javljaju se otežano, često bolno i učestalo mokrenje, osjećaj nepotpunog pražnjenja mjehura, krv u mokraći ili sjemenoj tekućini, a moguće su i tegobe poput bolne ejakulacije i impotencije.
Ponekad se kao prvi simptom javi bol u kostima karlice i/ili kičme, kao znak već uznapredovale bolesti. Kako se većina ovih simptoma javlja i u drugim oboljenjima donjeg dijela mokraćnog sistema, njihova pojava obično zahtijeva dalja ispitivanja.
Kako se liječi?
Liječenje zavisi od stadija bolesti, starosti pacijenta i njegovog opšteg stanja. Nekada može biti teško donijeti odluku o pravom načinu liječenja. Bitno je naglasiti da se preko 90% pacijenata može izliječiti ukoliko se bolest otkrije blagovremeno. Najčešće korišteni modaliteti liječenja su hirurško liječenje, radioterapija (zračenje) i hormonalna terapija.
Danas se radikalni operativni zahvat smatra zlatnim standardom u liječenju i garantuje potpuno izlječenje u slučajevima kada je karcinom ograničen na prostatu. Ponekad se, da bi se poboljšali dugoročni rezultati liječenja, kombinuje više modaliteta liječenja. Kod nekih pacijenta se, pak, nakon početne procjene, odlučujemo samo za aktivno praćenje bolesti.
Može li se karcinom prostate prevenirati?
Dokazano je da zdrav životni stil igra značajnu ulogu u prevenciji bolesti. Tako je, na primjer, kod pacijenata sa prekomjernom tjelesnom težinom, u trenutku otkrivanja, bolest često agresivnija i otkriva se u naprednijem stadiju.
Poznato je da ishrana bogata životinjskim mastima povećava rizik. S druge strane, ishrana bogata sojom koja sadrži fitoestrogene, vitaminima D i E, selenom, te likopenima i karotenima koje sadrže povrtne kulture poput paradajza, povezana je sa smanjenim rizikom od nastanka karcinoma prostate. Postoje saznanja i da neke spolno prenosive bolesti, kao što je HPV infekcija, predstavljaju faktor rizika.
Očigledno je da samo prevencijom i ranim otkrivanjem možemo zaustaviti rast, spriječiti širenje i blagovremeno tretirati bolest. Zato je od najveće važnosti podizanje svijesti o muškom zdravlju, jer tako preuzimamo odgovornost za svoje i zdravlje naše porodice.
