Oni koji prate stranicu Spotted svakodnevno mogu vidjeti desetine različiith objava, no one koje dominiraju po učestalosti su one u kojima mladići/djevojke traže nekoga koga su sreli, a nisu mu/joj imali hrabrosti prići. Osim ovoga, veoma su česte objave u kojima (uglavnom) mladići traže djevojke, nerijetko dajući veoma detaljne i zahtjevne opise svoje buduće izabranice koju traže. Ovakve objave veoma često nailaze na podsmjeh i komentare koji baš i nisu od pomoći tražiocu, ali su zabavni.
O ovom fenomenu, ali i otuđenosti ljudi danas, ćemo razgovarati sa ženom koju je upravo stranica Spotted „spojila“ sa njenim bračnim partnerom. Ona je Azra Kahfedžić.
Savjetnici: Možete li se, za početak, predstaviti našim čitateljima? Odakle ste, čime se bavite i da li ste mogli sanjati o tome da ćete nekoga upoznati online?
Ja sam Azra, iz Sarajeva. Profesor sam književnosti i bosanskog jezika. Nisam razmišljala o upoznavanju preko net-a, kao opciji za ljubav. Upoznala sam par ljudi, ali prijateljski.
Savjetnici: Vrijeme digitalizacije, pametnih telefona, aplikacija i društvenih mreža nas je otuđilo jedno od drugih, i od nas samih. Ljudi sve više vremena provode zadubljeni u svoje telefone i ekrane, u virtuelnom svijetu, a za ovaj stvarni imaju sve manje hrabrosti. Da li nam možete reći i žensku i muško viđenje velikog broja oglasa na Spottedu? Zbog čega muškarci i žene danas nemaju hrabrosti prići onome ko im se sviđa ili je to pak pitanje ponosa?
Ja ne bih rekla da nas je digitalizacija udaljila jedne od drugih. Mislim da smo se mi sami udaljili jedni od drugih. Udaljili smo se i od sebe. Tako su se neki i izgubili. Imaju muškarci i žene hrabrosti, ali smatram da je to više stvar “šta će reći prijatelji”? Jer, već godinama imamo to nešto što nas tjera da nam je bitno tuđe mišljenje. A, zapravo, nije nimalo.
Savjetnici: Ipak, novo doba i digitalizacije itekako imaju svoje dobre strane, posebno ako se koriste u dobre svrhe. Vaša ljubavna priča, koja je krunisana brakom je počela upravo zahvaljujući Spottedu, odnosno Facebook-u? Ko je napravio prvi korak?
Elvis je vidio neki moj komentar na Spotted-u . On je tipični Bosanac, više posmatra i analizira i ne upušta se u komentare. Ja sam ta koja komentariše, i u biti volim šalu pa i na svoj račun. Godinama pratim Spotted, i zaista se ismijem komentarima. Nakon tog mog komentara poslao mi je zahtjev na Facebook. Nemam običaj dodavati ljude koje ne znam, i mislila sam da je on u biti jedan dečko kojeg znam ali nismo bili prijatelji na Facebook-u. Nije se odmah javio, a nisam ni ja. Kasnije, u interakcijama na mom profilu, kliknula sam njegov profil i shvatila da ga i ne znam. Također, zaljubila sam se istog momenta. Interesantna stvar je ta da oboje živimo u istom naselju a nikada se prije nismo sreli niti upoznali. Razmijenili smo par poruka na mesindžeru, a onda smo razmijenili i brojeve telefona. Naše dopisivanje je trajalo danima, nekada i do 3-4 ujutro. Poziv za izlazak je došao od mene. Izašli smo na večeru, dopratio me do ulaza kao neprevaziđeni džentlmen sa manirima za koje sam mislila da više i ne postoje, poljubio me i tu je počela naša veza.
Savjetnici: Koliko je trajalo dopisivanje i nakon koliko poznavanja ste se odlučili za prvi susret? Da li ste imali bojazan od prvog susreta, da li ste pomišljali na će vas taj prvi susret razočarati?
Kao što već rekoh, danima je trajalo dopisivanje. Nisam imala bojazan. Imala sam osjećaj da ga znam cijeloga života. Da se moja duša rodila malo ranije, pa je čekala njegovu da se spoje. I sada mislim isto. Da nije moj, i da ga sretnem nakon deset godina ponovo bih za njim uzdahnula kao prvu noć. Znate, ne laže Merlin kada kaže: “Neke te oči do smrti pogode”. Ja nisam zaljubljive prirode, teško zavolim, ali on je moja bajka koju mi nisu ispričali kada sam bila mala.
Savjetnici: Kada ste shvatili da ste suđeni jedno drugome, nakon koliko vremena?
Nećete vjerovati, ali zabavljali smo se petnaestak dana i to je bilo to. Znalo se desiti da u tih petnaest dana budemo cijeli dan skupa, ja odem kući a on mi napiše poruku da dođem i da ne može spavati bez mene.
Iako je vas dvoje Spotted spojio, da li smatrate da bi ljudi trebali odvažnije komunicirati uživo? Čini nam se da su ljudi usamljeniji nego ikada, šta biste im savjetovali?
Postoje ljudi koji su stidni. Ja to shvatam. Također, postoje i ljudi koji su isuviše sujetni da bi prišli nekome koliko god mu se taj neko sviđao. Tako jedni druge gubimo. Tako se mimoilazimo. Tako se propuštamo. Ljudi su usamljeni jer tako neki žele, a neki su isuviše razočarani. Nemojte misliti da to nije bio slučaj i sa mnom. Jeste, ali sigurna sam da za svakoga postoji tamo negdje ta neka osoba koja nam je suđena. Smatram da ponos i sujetu, predrasude i izbirljivost treba nekada staviti pod ključić i prepustiti se srcu. Ono nikada ne laže. Ono uvijek prvo reaguje na male signale. Nema veze ako vam se neko svidi preko neke društvene mreže, učinite korak, nije bitno ko je prvi zakoračio. Bitno je da su vam stopala jedno uz drugo. Nije ni važno ako budete odbijeni, to je vjetar u leđa. Nije bitno šta će neko reći, sami sebi birate onoga s kim ćete disati, s kim ćete dijeliti djeljivo i nedjeljivo. Na iste komade. Nemojte biti neko sa “tuđim ja”, budite vi-vi. Nemojte ugađati prijateljima, već sebi. I onome koga zavolite, kao ja njega.