Mirsade, kada ste počeli trčati?
Trčanjem se bavim još iz ranog djetinjstva. Rođen sam u Bosni (Cazin), a odrastao sam u Sloveniji. Prva pobjeda je bila 1984. sa 10 godina. Pobjeđivao sam na školskim, opštinskim i regionalnim prvenstvima. Sa 14 godina sam bio prvak Slovenije u krosu (za moj uzrast). Paralelno sam trenirao atletiku i nogomet.
Kakve misli su u glavi jednog ultramaratonca kada trči duže i od 700 km?
Ultramaratonska takmičenja, pored jake fizičke spremnosti zahtjevaju i jaku psihičku koja je ustvari odlučujuća da li će se ultramaraton završiti/pretrčati. Mnogi ultraši smatraju da on počinje tek od 100 km (od 42. do 100. km se smatra super maratonom). Dok trčim ultramaratone, imam dovoljno vremena da razmišljam o svemu jer me ništa ne ometa. Prošlosti, budućnosti i naravno planiranju sljedećih ultri. Kažu da se one trče glavom. Misli su uglavnom fokusirane na samu trku i kako je najlakše završiti, kad i šta piti, jesti, preobuti se, preobući se, tempo… Ponekad se od umora i malo halucinira, ali to je stvarno rijetko, i to bude ili zbog umora ili zbog nespavanja.
Koje trke biste posebno izdvojili?
Sve su mi trke drage, a posebno bih izdvojio nekoliko najdražih:
Spartatlon 246 km Atina – Sparta, 48 satna ultra,
(Gols – Austrija) 315 km, 3. mjesto
12 satni ultra trail London, 2.mjesto
6 dnevna ultra u Mađarskoj 718 km, 24 h
Minhen pobjeda i rekord staze 221km, a 3. mjesto u kategoriji na svjetskom prvenstvu, 50 km
Prestali ste jesti meso 2015. godine, a 2018. ste u potpunosti prešli na vegansku ishranu. Koji je bio vaš motiv za ovu promjenu? Da li se vaše trčanje i sveukupni osjećaj popravio sa ovom promjenom u ishrani? Kako je vaše tijelo prihvatilo te promjene s obzirom na naporne treninge?
Da, tako je, 2015. godine sam prestao jesti meso i mesne proizvode, mada ih ni ranije nisam često konzumirao, kao ni mlijeko i mliječne proizvode. Postepeno sam izbacivao sve životinjske namirnice i proizvode i ubrzo sam prešao isključivo na biljnu ishranu. Od 2017–2018. kupujem odjeću, obuću, kozmetiku koje nisu životinjskog porijekla, samo vegan. Motivi za prelazak su prvenstveno zdravlje i suosjećanje sa životinjama. Naravno, važnu ulogu igra i očuvanje okoliša. Osjećam se puno bolje, oporavak od jakih treninga i trka je puno kraći i kvalitetniji. Osjećam da imam više energije i spremniji sam. Tijelo je taj prelazak bez problema prihvatilo jer sam postepeno izbacivao sve životinjske namirnice, a i ranije sam puno jeo voća, povrća i žitarica.
Da li uzimate dodatke ishrani, i ako da, koje su i zašto birate baš njih?
Uzimam dodatke ishrani jer napornim treninzima i trkama ipak nije moguće ni kroz raznovrsnu hranu unijeti sve šta izgubimo tokom treniranja. Uzimao sam ih i ranije dok sam bio svejed. Suplementiram prvenstveno B12 jer je taj vitamin isključivo u životinjskim namirnicama. D3, vitamin A, omegu 3, vitamin C. Elektrolite sa ostalim vitaminima i mineralima. Radim redovne ljekarske preventivne preglede (svaka 3 mjeseca), tako da ukoliko nalaz krvne slike i pokaže neke nedostatke, onda pojačam suplementaciju.
Da li uzimate dodatke ishrani, i ako da, koje su i zašto birate baš njih?
Uzimam dodatke ishrani jer napornim treninzima i trkama ipak nije moguće ni kroz raznovrsnu hranu unijeti sve šta izgubimo tokom treniranja. Uzimao sam ih i ranije dok sam bio svejed. Suplementiram prvenstveno B12 jer je taj vitamin isključivo u životinjskim namirnicama. D3, vitamin A, omegu 3, vitamin C. Elektrolite sa ostalim vitaminima i mineralima. Radim redovne ljekarske preventivne preglede (svaka 3 mjeseca), tako da ukoliko nalaz krvne slike i pokaže neke nedostatke, onda pojačam suplementaciju.
Postoji niz predrasuda o veganskoj ishrani i sportu. Jedna od njih je da su rezultati vrhunskih sportista na ovoj vrsti ishrane lošiji nego ranije. Kako vi razbijate ovu predrasudu?
U vezi sa predrasudom o veganskoj ishrani mogu reći samo iz ličnog iskustva da se ne slažem sa njima. Ja sam mnogo izdržljiviji, jači, a i neke rezultate sam popravio. U planu imam sve svoje rezultate i popraviti, a znam da to mogu. Mnogi profesionalni sportisti prelaze baš iz tih razloga na biljnu ishranu. Završio sam za diplomiranog trenera trčanja (2019. godine u Beču) i kao jedan od predmeta smo imali sportsku ishranu. Mnogo toga iz prošlosti u vezi sa sportskom ishranom više ne vrijedi.
Možete li našim čitaocima dati savjet kako početi sa trčanjem?
Savjet za početnike: preporučio bih svakako da se početnici, a i napredniji trkači prijave u lokalne škole trčanja, atletske klubove ili da angažuju trenere trčanja gdje će naučiti pravilnu tehniku trčanja, izbjeći povrede, dobiti savjete iskusnijih trkača, biti motivisani, biti dio trkačke scene.
Mirsade, s obzirom na vašu edukaciju i na vaša sportska postignuća, Vi ste i više nego relevantna adresa za sve one koji žele popraviti svoje vrijeme i imati bolje rezultate u trčanju. Koji su vaši dalji planovi?
Da, s obzirom na to da sam diplomirani trener trčanja i da imam iskustvo, kako lično tako i drugih trkača i trkačica kojima sam pravio programe, uvijek se rado odazovem na upite. Programi koje pravim su efikasni i nisu skupi, a najviše me raduje kada se trkači pridržavaju programa i postignu zacrtane ciljeve. Moji planovi za naredni period su kandidatura kod IAU (Međunarodna asocijacija ultramaratonaca), popraviti sve lične najbolje rezultate te istrčati 10-odnevnu trka (1000 km+) Atina – Sparta – Atina, 500 km.
