Od koncerta Doris Dragović u Mostaru dijeli nas nešto više od desetak dana, a fanovi broje dane do 18. augusta kada će na stadionu Kantarevac zapjevati jedna od najvećih glazbenih diva našeg podneblja.
Uz rasprodani prvi termin zagrebačke Arene 25. novembra, čak četiri mjeseca prije samog koncerta, Doris već puni i drugu večer! Ljetna turneja koja je obuhvatila brojne gradove u Hrvatskoj odvela ju je pred oduševljenu publiku i rasprodane koncerte u Trogiru, Zatonu i Primoštenu. A prije koncerta na Kantarevcu i njen povratak pred mostarsku publiku nakon punih pet godina, Doris nam je otkrila ima li tremu pred ovaj do sada najveći koncert u Bosni i Hercegovini, što je čini sretnom, kako ju je vjera održala kroz život i što očekuje od koncerta koji je pred njom.
Još sitno brojimo do koncerta na Kantarevcu 18. augusta. Publika vas jedva čeka, a ulaznice za koncert idu jako dobro. Što vi sebi priželjkujete i očekujete od predstojećeg koncerta u Mostaru?
Očekujemo, moji kolege glazbenici i ja, da nas odnese plimni val dobrih duša, dobre pjesme i ljepote. To uvijek očekujemo, a od Mostara posebno!
Rekla sam već da idem doma, u Mostar, zar ne? Vidimo se ubrzo, još bolje, slušamo se!
Pred vama je koncert koji je zapravo vaš najveći koncert u Bosni i Hercegovini do sada. Vežu li vas neke posebne stare uspomene na Mostar i Hercegovinu i postoje li u tom gradu neka za vas posebna mjesta, ljudi….?
Nemojmo odmah o veličini! Veličina nije bitna! Ipak se zbraja ono što ostaje zapisano na srcu i u sjećanju a svaki moj koncert u Bosni i Hercegovini je baš takav.
Ne moramo baš odmah ni o starosti i starim uspomenama! Tko previše gleda natrag, ne vidi naprijed, pa me tako najviše raduje sve što tek dolazi. Moji prijatelji i dragi ljudi svaki dan nanovo to postaju, tako nastaje trajna vrijednost. A u Mostaru ih je puno. Kao što je duša od čovika, moj prijatelj Želimir Spajić ili njegova majka Drina i još mnogi ljudi.
Život s mikrofonom u ruci traži puno odricanja. A svaka uspješna karijera nosi i puno izazova. Koliko vam je vjera kroz život pomogla da ostanete čvrsta i ispravna na svom životnom i umjetničkom putu?
Svaki čovjekov dan nosi puno izazova. Ponude je uvijek puno, a izbora malo. Osobno gledam uvijek gdje su uska vrata… Tuda idem. Na ta uska vrata. Stoga, da, vjera me je uvijek vukla, čak i ako sam posustajala.
Kako uspijevate ostati u vjeri na sceni na kojoj svakodnevno vrebaju kušnje i svjetovnost?
Scena nije nimalo različita od drugih “scena”života. Zar nema dobrih i loših mesara, pekara, trgovaca. Valjalo bi sve ispitati kako “ostajemo u vjeri”. Vjerojatno odlukom. Odabirom. Vjernošću. Širom otvorenim očima.
“Malo mi za sriću triba” pjesma je koja je sigurno u samom vrhu liste vaših najvećih hitova, a svojedobno ste u medijima rekli da je to vaša životna pjesma. Što je to što vas čini istinski sretnom i bez čega ne možete u životu?
Vjera i ljudi koji su mi dar.
Singl ‘Sve smo mogli imat’ s kojim se izašli prošle godine je i dalje jako omiljen među publikom i vrti se u radijskom programu širom regije. Nakon svih velikih hitova, koliko se teško odlučujete za neku novu pjesmu i kako odabirete nove pjesme?
Teško se odlučujem, ali “teško” nestaje kad zapljusne ljepota. “Tu je i moje “pogonsko gorivo”, moj Ivan Huljić, koji ne staje i u svom stvaralaštvu postaje nenadmašan. Velika je sreća biti iznenađen pjesmom nakon 40 godina, a on je u tome već redovit!